« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
_____________________________
Portal za škole
_____________________________
Portal za učenje na daljinu
_____________________________
Školski portal
_____________________________
Hlapićev portal
_____________________________
_____________________________
e - Lektire
_____________________________
jezični savjeti
_____________________________
Gradska knjižnica Zadar
_____________________________
Digitalna knjižnica
_____________________________
Hrvatska enciklopedija
_____________________________
CARNet
_____________________________
Modra lasta
_____________________________
Drvo znanja
_____________________________
Priroda
_____________________________
National Geographic
_____________________________
PCchip
_____________________________
Portal znanstvenih časopisa
_____________________________
Europska umjetnost
Kad je već sve bilo spremno i dogovoreno, svanuo je dan, 20. listopada 2017., kada smo školske klupe rado mijenjali učenjem na terenu i s ciljem da nove spoznaje stječemo u prirodnom okruženju, radoznalog duha i vidno uzbuđeni krenuli smo autobusima put grada Zadra. Vođeni željom da obiđemo Zadar nakon razornih poplava, a u vremenu između Dana obrane i Dana grada Zadra, naš obilazak počeo je od Foše i Kopnenih vrata, negdašnjeg glavnog ulaza u grad, pa rivom od zgrade Sveučilišta do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu. Doručak na atraktivnim Morskim orguljama uz neprekidnu svirku mističnih tonova orkestra Prirode prekidanu tek ponekom crticom o gradu u interpretaciji naših profesora-voditelja neponovljiv je doživljaj. No, valja nam poći, a rado bismo ostali tu…
Nastavljamo do Foruma i crkve sv. Donata pa Kalelargom do Narodnog trga… Tu se dijelimo u dvije skupine i odlazimo jedni u Muzej iluzija, drugi u Kneževu palaču da bismo se nakon nekog vremena mijenjali. U Muzeju iluzija zatekla nas je spoznaja da ništa nije onakvim kakvim se čini, ali smo se lijepo zabavili i nešto novo naučili. Kroz zabavne i atraktivne varke naučili smo ponešto o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i znanosti te smo se trudili razumjeti zašto naše oči vide stvari koje mozak ne razumije. Posjet Kneževoj palači bio je kud i kamo ozbiljniji i nimalo interaktivan. Trebalo je ozbiljno i dostojanstveno proći šest salonskih soba i ukupiti ono najvažnije za Povijest i Likovnu kulturu. U prizemlju je bila lijepa i potresna izložba fotografija o Zadru u Domovinskom ratu (Ranjeni grad). A sad smo zaslužili kolu i kokice, izvaliti se u naslonjač i još jednom s Ratkom Milićem – Kokom krenuti u nezaboravnu avanturu – rasvjetljavanje zločina na Zelenom Vrhu. I kad je svjetlo razbilo mrak kino-dvorane, a na filmskom platnu još su se nizala imena zaslužnih za ovaj kino-doživljaj, čarolija,odnosno iluzija je prestala. Istim onim autobusima u 15,00 sati vratili smo se našim domovima.
Tekst napisala: Stipana banić, voditeljica terenske nastave
Kad je već sve bilo spremno i dogovoreno, svanuo je dan, 20. listopada 2017., kada smo školske klupe rado mijenjali učenjem na terenu i s ciljem da nove spoznaje stječemo u prirodnom okruženju, radoznalog duha i vidno uzbuđeni krenuli smo autobusima put grada Zadra. Vođeni željom da obiđemo Zadar nakon razornih poplava, a u vremenu između Dana obrane i Dana grada Zadra, naš obilazak počeo je od Foše i Kopnenih vrata, negdašnjeg glavnog ulaza u grad, pa rivom od zgrade Sveučilišta do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu. Doručak na atraktivnim Morskim orguljama uz neprekidnu svirku mističnih tonova orkestra Prirode prekidanu tek ponekom crticom o gradu u interpretaciji naših profesora-voditelja neponovljiv je doživljaj. No, valja nam poći, a rado bismo ostali tu…
Nastavljamo do Foruma i crkve sv. Donata pa Kalelargom do Narodnog trga… Tu se dijelimo u dvije skupine i odlazimo jedni u Muzej iluzija, drugi u Kneževu palaču da bismo se nakon nekog vremena mijenjali. U Muzeju iluzija zatekla nas je spoznaja da ništa nije onakvim kakvim se čini, ali smo se lijepo zabavili i nešto novo naučili. Kroz zabavne i atraktivne varke naučili smo ponešto o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i znanosti te smo se trudili razumjeti zašto naše oči vide stvari koje mozak ne razumije. Posjet Kneževoj palači bio je kud i kamo ozbiljniji i nimalo interaktivan. Trebalo je ozbiljno i dostojanstveno proći šest salonskih soba i ukupiti ono najvažnije za Povijest i Likovnu kulturu. U prizemlju je bila lijepa i potresna izložba fotografija o Zadru u Domovinskom ratu (Ranjeni grad). A sad smo zaslužili kolu i kokice, izvaliti se u naslonjač i još jednom s Ratkom Milićem – Kokom krenuti u nezaboravnu avanturu – rasvjetljavanje zločina na Zelenom Vrhu. I kad je svjetlo razbilo mrak kino-dvorane, a na filmskom platnu još su se nizala imena zaslužnih za ovaj kino-doživljaj, čarolija,odnosno iluzija je prestala. Istim onim autobusima u 15,00 sati vratili smo se našim domovima.
Tekst napisala: Stipana banić, voditeljica terenske nastave